Generalna skupština UN-a Rezolucijom 68/239 donesenom 2013. godine proglasila je 31. oktobar Svjetskim danom gradova. Prvi put Svjetski dan gradova obilježen je 2014. godine u Šangaju. Dinamičan razvoj gradova i brojni  problemi funkcionisanja narastajućih urbanih aglomeracija, od kojih najveća  megalopolis Tokaido ima preko 50 miliona stanovnika, aktuelizuju pitanje granica urbanog rasta. Gradovi su centri ekonomske moći i nosioci naučno-tehnološkog i kulturnog razvoja. Pojedini gradovi generišu ogromnu finansijsku i političku moć, utiču na razvojne procese i u drugim državama, te ih nazivamo globalnim gradovima, „komandnim centrima svijeta“. Preko 55% svjetske populacije nastanjuje gradove, a najbrži demografski rast imaju gradovi zemalja u razvoju. Preko 700 gradova ima milion i više stanovnika. Po nekim procjenama do 2035. godine najveći megalopolis biće Džakarta, a jedan od najvećih Šangaj. Urbanizacija je globalni proces čija je dinamika uslovljena naučno-tehnološkim razvojem, industrijalizacijom i tercijarizacijom privrede, demografskim razvojem i procesima u ruralnim područjima. Gransko i prostorno prestruktuiranje  privrede, geopolitičke prilike i prirodne katastrofe utiču na kretanje radne snage između država i kontinenata usložnjavajući socioekonomske, kulturne i ekološke promjene u urbanim sredinama. Naglašena litorizacija privrede uticala je na razvoj urbanih aglomeracija, od kojih preko 130 gradova sa milion i više stanovnika (ukupno preko milijardu stanovnika) u obalnom i priobalnom prostoru. Pokreće  se pitanje njihove osjetljivosti i mogućnosti adaptacije na klimatske promjene i potencijalne prirodne nepogode i katastrofe (zemljotresi, cunami, promjene u visini svjetskog mora,…). Upravljanje razvojem gradova (urbano upravljanje) jedan je od značajnih aspekata razvoja definisanih Agendom za održivi razvoj 2030 (Održivi gradovi i zajednice) i Novom urbanom agendom. Održivi razvoj gradova ugrožen je globalnim procesima (demografskim rastom, nekontrolisanim neplanskim narastanjem urbanih i suburbanih naselja, saobraćajem, socijalnom krizom gradova, nedostatkom stanova i radnih mjesta, urbanim siromaštvom i infrastrukturnim problemima) kao posljedicama nesklada između dinamike rasta urbane populacije i ekonomskog i infrastrukturnog razvoja.

    Savremeni grad mora odgovoriti na probleme prostornog uređenja, socijalne sredine i ekoloških i bezbjednosnih rizika. Nova agenda potencira koncept „otvorenog grada“, informacione tehnologije  i razvoj „pametnih“ gradova (Smart city). Obilježavanje Svjetskog dana gradova ima za cilj razvoj interesovanja i odgovornosti međunarodne zajednice za urbanizaciju kao globalni proces, uspostavljanje međunarodne saradnje u naučnoj zajednici i upravljačkim strukturama i građanskim inicijativama u pronalaženju odgovora i pogodnih rješenja  za brojne izazove savremene urbanizacije. Kroz obrazovni sistem sugeriše se uključivanje generacija mladih u aktivnu diskusiju o percepciji grada poželjnog za život i vaspitavanje za odgovorno ponašanje u urbanoj sredini. Budućnost bilo kojeg grada nije samo odgovornost upravljačkih struktura, već i svakog stanovnika grada te od njihovog zajedničkog doprinosa prosperitetu i humanijim uslovima života ovisi održivi razvoj urbane sredine.

                                                                                                                       Mira Mandić