Guardian navodi da po prvi put od početka mjerenja, glavni „rasadnik“ arktičkog morskog leda u Sibiru tek treba da počne da se smrzava krajem oktobra.

 

Odloženo smrzavanje leda u Laptevskom moru izazvano je neubičajenim, produženim toplim periodom na sjeveru Rusije i doticanjem atlantskih voda.

Temperatura okeana u tom području nedavno je porasla za više od 5°C iznad prosjeka, nakon rekordnog toplog talasa i neobično ranog otopljavanja morskog leda prošle zime. Zarobljenoj toploti treba dugo da se rasprši u atmosferu, čak i u ovo doba godine kada je sunce iznad horizonta nešto više od sat ili dva svakog dana. Kao rezultat, na Arktiku postoji rekordna količina otvorenog mora.

Viša temperatura vazduha nije jedini faktor koji usporava stvaranje leda. Klimatske promjene takođe potiskuju više mirnih atlantskih struja na Arktik i razbijaju uobičajeno raslojavanje između toplih dubokih voda i hladne površine. To takođe otežava stvaranje leda.

Ove godine nastavljen je niz godina sa vrlo malim količinama morskog leda. Posljednjih 14 godina, od 2007. do 2020. godine, predstavlja 14 godina sa najnižim vrijednostima u periodu satelitskih osmatranja koja su započela 1979. godine.

Veći dio starog leda na Arktiku sada nestaje, a sezonski led postaje tanji. Generalno, prosječna debljina je upola manja od one iz 1980-ih.

Trend smanjenja će se vjerovatno nastaviti sve dok Arktik ne zabilježi prvo ljeto bez leda. Podaci i modeli sugerišu da će se to dogoditi između 2030. i 2050. godine.

Naučnici su zabrinuti da bi odloženo zamrzavanje moglo pojačati povratne reakcije koje bi ubrzale smanjivanje ledenih kapa. Već je dobro poznato da manji ledeni pokrivač znači manje bijele površine da odbija sunčevu toplotu nazad u svemir. Ali to nije jedini razlog zašto se Arktik zagrijava više nego dvostruko brže od globalnog prosjeka.

Laptevsko more poznato je kao mjesto stvaranja leda, koji se formira duž njegove obale u ranu zimu, a zatim se prebacuje na zapad noseći hranljive sastojke preko Arktika, prije nego što se razbije na proljeće u Framskom tjesnacu između Grenlanda i Svalbarda. Ako se led formira kasno u Laptevskom moru, on će biti tanji i samim tim veća je vjerovatnoća da će se otopiti prije nego što stigne do Framskog tjesnaca. To bi moglo značiti manje hranljivih sastojaka za arktički plankton, koji će tada imati smanjeni kapacitet za izvlačenje ugljen-dioksida iz atmosfere.

Otvorenije more takođe znači više turbulencija u gornjem sloju Arktičkog okeana, koji izvlači više tople vode iz dubina.

 Izvor:Guardian