Aralsko jezero je prije 50 godina bilo prema površini četvrto najveće jezero na svijetu. Basen Aralskog jezera smješten je u širokoj tektonskoj depresiji, koja je dio Aralo-kaspijskog basena u centralnoj Aziji. Područje karakteriše suva pustinjska klima. Nakon raspada Sovjetskog Saveza dio jezera je pripao Uzbekistanu, a dio Kazahstanu.

Međutim, takvo Aralsko jezero više ne postoji. Samo Malo Aralsko jezero sada ima stalan vodostaj. Ogromno isušeno prostranstvo izvor je pješčanih oluja i oluja slane prašine.

Smanjenje površine Aralskog jezera između 1989. (lijevo) i 2014. (desno) godine

Za oko 50 godina razvila se ogromna nova pustinja. S obzirom na to da je ova pustinja uzrokovana ljudskim aktivnostima, to je vještačka pustinja, ali svi recentni procesi koji se u njoj odvijaju sljede prirodne zakone.

Glavni uzroci isušivanja jezera su stvaranje ogromnih površina za navodnjavanje (za pamuk, pirinač itd.), koje su uspostavljene 1960-ih godina. Izgrađeni su džinovski kanali za velike projekte navodnjavanja, za koje je upotrebljena voda iz dvije glavne pritoke Aralskog jezera ‒ Sir Darje na sjeveroistoku i Amu Darje na jugu. Tako su za Aralsko jezero preostale samo male količine vode.

Promjene u regionu Aralskog jezera tokom posljednjih 50 godina mogu se ukratko okarakterisati na sljedeći način:

– Formirana je pješčana (starija) i slana (mlađa) pustinja.

– Nivo vode opao je za oko 28 m (sa 53 m nadmorske visine na nadmorsku visinu od manje od 25 m, Južno Aralsko jezero ili „Veliko Aralsko jezero“).

– Površina se smanjila na otprilike jednu desetinu prvobitne površine (sa 67100 na 7000 km2).

– Više od 100 km istočne obale se promijenilo; nova površina kopna isušenog jezerskog dna naziva se Aralkum (u 2009. godini obuhvatao je oko 60000 km2).

– Količina vode znatno se smanjila (sa 1100 km3 na približno 100 km3) i dostigla je <10 % vrijednosti iz 1960. godine.

Istovremeno došlo je do drastičnog porasta saliniteta (sa 0,9 % na 6‒10 % u Velikom Aralskom jezeru).

– Vodostaj Sjevernog Aralskog jezera stabilizovan je branom na 42 m nadmorske visine, a površina iznosi 3200 km2.

U Aralkumu oko 20 % (oko 12000 km2) područja predstavlja pjeskovita i pjeskovito-ilovasta pustinja, uglavnom dijelovi jezerskog dna koji su prvi isušeni još 1960-ih i 1970-ih. Većina područja je slana pustinja (70 %, oko 42000 km2). Preostala površina (10 %) su močvarna područja i ostaci grmlja tugai, kao i transformisani pejzaži koji su pod uticajem rijeka Amu Darje i Sir Darje.

Izvor: Breckle, S.-W., Wucherer, W., Dimeyeva, L. A., & Ogar, N. P. (Eds.). (2012).  Aralkum– a Man-made Desert: The Desiccated Floor of the Aral Sea (Central Asia). Springer.